Profil: Vanja

PROFIL: VANJA
FARSA O TOME KAKO TREBA ŽIVETI

Čehova čitav jedan vek nismo shvatali ozbiljno dok nam je govorio i pisao da njegova dela ne treba baš toliko ozbiljno izvoditi. Priznajem – od akademske uštogljenosti inscenacija Čehovljevih dela i sam sam se teško odrekao. Strahopoštovanje je čudna rabota. Sva je prilika da smo svi mi koji se vek kasnije bavimo njime, a i sam Čehov, zabluđeni čovekom koji je najzaslužniji za promociju i instalaciju Čehova kao jednog od najvećih dramatičara u istoriji svetskog pozorišta – gospodina Stanislavskog lično! Shvatiti da je kod Čehova u pitanju veliki žanrovski nesporazum, koliko god imao argumenata za to – to je samo akademska pozicija sa drugim predznakom. Proći kroz njegovo delo i oživeti ga u komedijskom ključu – e to je sasvim druga i znatno teža i više obavezujuća disciplina. Štaviše, to kao da zahteva posebno obrazloženje, mada je zapravo mnogo potrebnije obrazložiti ustaljenu realistično psihološku postavku za komad koji u svom krešendu ima dva pucanja iz revolvera iz neposredne blizine i dva promašaja.U samom početku rada sam mislio da će ukidanje psihologije i proživljavanja zahtevati radikalnu dramatizaciju i adaptaciju dela. Dalji rad na predstavi me je u potpunosti vratio originalu, tako da na kraju ono što izvodimo jeste u potpunosti Čehov (ma koliko vam na prvo gledanje to izgledalo čudno).

U dramatizaciji ima ponešto tehničkih skraćenja (razlozi za to su bili uglavnom ritmičke prirode, a manjim delom da bi se ukinula za ovu priliku nepotrebna vremenska i geografska lokalizovanja). Ukidanje lika dadilje Marine motivisano je potrebom da uklonim spahijsku ikonografiju, najviše prisutnu kroz taj lik, ali i arhimaterinsku i terapeutsku odstupnicu koju ostali likovi nalaze u Marini. Tek ponešto je dodato i to u vidu verbalnih fioritura u pravcu intelektualističke oralne hipertrofije – dakle isključivo kao pojačivač stila, a ne značenja i sadržine.Profil: Vanja je parodija i omaž, autoparodija i autoomaž. (Mada istini za volju treba reći da parodija kao umetnički postupak nužno sadrži omaž.) Baš kao što je i Čehovu bio Ujka Vanja. Kod Čehova u slutnji i naznaci, a u predstavi Profil Vanja u eksplicitnom popartističkom pristupu. (Setimo se da je Ujka Vanja zapravo autocitat i replika sopstvenom mladalačkom delu Šumski duh.) Između ta dva dela doktoru Čehovu, vanredno duhovitom čoveku, a ipak idealisti i prosvetitelju, narodnom lekaru i opštedruštvenom dušebrižniku se desila neizlečiva tuberkuloza i krvoliptanje. Ali Čehov je iz ove nove neminovne činjenice izašao još duhovitiji. Otkrio je nadprincip efemerisa, golicljivu prolaznost, nešto što ujedinjuje život i pozorište. Otkrio je da su znanje i saznanje samo mala mrlja na velikom i opštem neznanju i neupitanosti.

Čehov toliko liči na život i često pogrešno zavodi na realističku intrepretaciju. Ipak on to nije već je pre prilika, onih sat dva slave kad je epizoda dobila puno osvetljenje i mesto na proscenijumu sa kojim ne zna šta da radi. Nešto što će se neminovno, kao i život, završiti rečenicom “Zavesa se lagano spušta”. Čehov nas upućuje na čudesni teatralizam, izigravanje sopstvenih života. Sledstveno tome, likovi nisu dramatis personae u ustaljenom značenju reči. Nisu predeterminisani da tvore dramsku situaciju, ali jesu oblici života i tu su da tvore pozorište od samih sebe. Naprosto njihova dejstva nemaju nikakve neopozive posledice, osim što ukazuju na jednu drugu neopozivu činjenicu – da su svakim trenutkom na sceni udaljeniji od početka i bliži kraju svog mandata na ovom svetu.Namera mi je bila da napravim predstavu koja koja golica, miluje, opija i pomalo gorči baš kao šampanjac koji je po svedočenju Olge Kniper ispio njen muž Anton Pavlovič da bi se potom mirno okrenuo na bok kao da će zaspati – i izdahnuo.

Žanko Tomić

 

plakat-Profil-Vanja
Na osnovu drame A.P.Čehova Ujka Vanja
PROFIL: VANJA
Režijai adaptacija: ŽankoTomić
Uloge:
Miroslav Fabri
Jovana Stipić
Sanja Mikitišin
Aleksandra Pleskonjić
Milorad Kapor
Igor Filipović
Aleksandar Gajin

Kostim: Staša Jamušakov
Kompozitor: Gabor Fišer
Scenografija: Žanko Tomić
Izbor muzike: Žanko Tomić
Dizajn plakata i programske knjižice: Vladimir Strajnić